Danas imao slobodan dan,a vodostaji rijeka kod nas su i dalje ogromni.Smuđ u lovostaju
pa odlučim navući
čizme do vrata pa izabrati mjesto u vodi na kojem ću loviti malo na plovak.Malo kažem jer u prvoj turi sam
izdržao oko sat vremena zbog hladnoće,a i čizma mi je puštala vodu u kojoj sam stajao skoro do kukova.
Ništa,kući na grijanje usput sam nahranio da se goste dok ja grijem doma nogice i riješavam problem čizama.
Vračam se za oko 2 h kasnije jer srce ne da mira.Dok navlačim tu gumu na sebe staje jedan kolega i ne vjeruje
da ja odoh u vodu sa jednim štapom na plovak i kanticom sa hranom i mamcima.Njegovo vidno iznenađenje je
još bilo popračeno pitanjem,šta češ ti stvarno stajat u toj vodurini i probat lovit?Odgovaram mu da li mu izgledam
kao da se šalim i završavam sa pripremama tj.ronilačkim odjelom he he
Nakon petnaestak minuta na crviće plovak zatitra i krene u stranu,a meni srce zaigra u nadi da je kakav šarančić.
Prva riba,crvenperka,ali ulijeva nadu da bi sa njom moglo zalutat i nešto veće.Pa još jedna,pa još,pa još.
Sada su već dosadne pa skidam crve mjenjam dubinu i stavljam zrno šećerca.Neko vrijeme se ništa ne događa,
a onda plovak krene,kontra i opet nešto maleno.Pred sam mrak krenule žutooke...
a gdje su babuške pitam se,a šarani?Lovi se mrak jedva već vidim plovak kad evo i prve babuške koja nije bila
i jedina,ali mi je nedostajao još šaran.Sve u svemu uzbudljiv dan,šaran će biti nekom drugom prilikom
