Lov karasa
Moderator:Masterbih
Prihranjivanje jednog mesta u toku duzeg vremenskog perioda, pre pecanja, je jedan o od najboljih nacina da privucete veci broj razlicitih vrsta riba.Cudno, ali ovaj metod nece povecati broj upecanih karasa. Najveci razlog tome je to sto karasi nisu velike lutalice. Uglavnom se zadrzavaju na svojoj teritoriji, retko je napustajuci. Ipak, mesto na kome lovite, treba dobro nahraniti mamcem sa kojim cete pecati, par sati ranije.
Ukoliko planirate rani jutarnji izlazak na vodu, nahranite u sumrak prethodnog dana i to sa par kugli navlazenog izgnjecèenog hleba sa dodatkom mesnih crva i kukuruza secerca. Rano izjutra pazljivo pridjite hranjenom mestu i raspakujte pribor. Primeticete mehure vazduha na povrsini vode koji poticu od riba koje hraneci se riju po dnu. Nemojte vise prihranjivati mesto, jer ce to samo rasplasiti ribu. Namamcite udice hlebnim ruzama ili mesnim crvicima i zabacite tamo gde ima najvie mehura. Rezultat bi trebao da bude trenutan.
Karasa necete naci na svakom mestu u vodama u kojima boravi. Jata se obicno krecu po svojoj teritoriji u potrazi za hranom, ali njihovo ponasanje uslovljavaju i vremenske prilike. Jata su obicno sacinjena od jedinki istog uzrasta. Vece ribe plivaju u manjim grupacijama od po dve tri jedinke, koje se za vreme najvecih toplota u toku dana kriju u priobalju i medju vodenim biljem.
U dubokim vestackim jezerima, karasi se u toku vidljivog dela dana sele ka najdubljim delovima, dok predvece dolaze u plicake nekad ni 50 cm duboke.Svoje prisustvo odaju mehurima vazduha na povrsini vode, koji se stvaraju dok traze hranu po dnu. Uglavnom trazi vode zaklonjene od jakog vetra, a idealna temperatura vode je od 16 do 20*C. U takvim uslovima, ocekujte karasa od rane zore pa sve do 10 sati pre podne, ali i od trenutka zalaska sunca pa sve do potpunog mraka. Sa naglim padom nivoa vode karas nagonski pocinje intenzivnije da se hrani. Na taj nacin se priprema za ukopavanje u blato u kome moze duze vremena da prezivi u vrlo plitkoj vodi.
Lovi se lakim ribolovnim priborom, najuspenije na plovak. Stap od 4 metra, najlon nosivosti 1,1 kg bice dovoljni. Ukoliko se pojave krupniji karasi,uzmite jaci stap duzine 3,5 m i najlon debljine 0,10 - 0,16 mm i nosivosti 1,4 do1,8 kg.
Kako je karas riba dna, i kako se desava da i desetak puta sisa mamac pre nego ga proguta treba posebnu paznju da obratite na plovak.Uzmite uvek najfiniji plovak koji prilike dopustaju. Nosivost neka mu bude od 0,5 do 1,5 g. Na otvorenim vodama bolje je koristiti crne plovke, dok je u senci bolje uzeti crvene. Nocu dodajte fluorescentne ampulice kako bi videli trzaje.
Za vreme mirnih dana manja olova vezana 15 cm iznad mamca su savim dovoljna da obezbede da udica lezi tik iznad dna. Kada pecate vagler tehnikom, uzmite minimalno olovo koje ce vam omoguciti da zabacite na daljinu od 1 do 3 duzine stapa. Kada je vetrovito,stabilizujte mamac na dnu sa par olovaca 60 do 90 cm iznad mamca. Olovca trebada budu 15 cm iznad dna, kako se mamac ispod ne bi mrdao usled talasanja vode.
Udice izaberite izmedju velicina 10 i 18 u zavisnosti od mamca.
Ispitivanje dubine vode je najbitnija mera pre pecanja. Ima dve svrhe, prvo da se ispitaju konture dna, a onda i da se mamac postavi tako da tek dodiruje dno. Kada sagledate izgled dna, bacite primamu sa unutrasnje strane terase.Svakih pet minuta dodajte jos primame i ponovo zabacite.
Za nocno pecanje bolje je koristiti stapove duzine 3 do 3,5 m i najlon nosivosti 2,3 kg. Pecajte ih dubinskom metodom normalno ili sa otpustenim najlonom i slobodnom pilnom ili plovkom. Idealni plovci su oni sa crvenom kuglom na vrhu antene, kako bi bili dobro uocljivi za vreme sumraka. Nocu ih moete zameniti sa onima koji imaju fluorescentne antene. Plovak veite wagler metodom, samo na dnu, tako da moze da klizi slobodno niz najlon izmedju dva granicnika. Dodajte jedno malo olovce na 15 cm iznad udice, kako bi mamac sto pre pao na dno i da bi tu ostao fiksiran. Karas pre svega voli nepomican mamac, pa mu treba i omoguciti. Takodje, ako je moguce koristite brzo tonuce najlone.
Uobicèajeni mamci su kukuruz secerac i kisna glista (Eisenia foetida), alisu se kao najbolji pokazali hleb i mesni crvi zasebno ili u sendvicu. Primama treba da bude bele boje sa primesama mamca na koga pecate. Nekada mogu da se kao mamci koriste i kocke mesnog nareska ili zamrznuti grasak. Primama bi trebala da ima aromu konopljinog semena.
Tipican pokret plovka pri trzaju karasa je kompleksan i moze da traje i do pet minuta. Prvo plovak potone, pa izroni, nakon toga krene na jednu pa nadrugu stranu i najzad potone. Takodje, nekada se desi da karas sisa mamac. U tom slucaju plovak samo vibrira po povrsini. Da bi primetili tako fine trzaje koristite plovke sa prugastim antenama. Najzad, poslednja manifestacija moze se videti kad karas pridje mamcu, zaustavi se ispred njega i onda naglim otvaranjem usta usisa mamac. Tada plovak jednostavno brzo i odlucno potone pravo u dubinu vode.Kada se karas sprema za ukopavanje u blato, kad nivo vode krene naglo da pada i izgled trzaja plovka se menja. Tada su trzaji nagli, pravolinijski i treba kontrirati kad plovak ide dole. U ovom periodu treba koristiti najosetljivije takmicarske plovke, a stap je neophodno drzati u ruci kako bi brzo mogli da reagujete.
Rupe u travi su prava mesta za zabacivanje plovka. Medjutim, nemojte zabacivati u sredinu rupe, vec na samu njenu ivicu. Na taj nacin cete smanjiti broj laznih trzaja prouzrokovanih udarom tela ili repa karasa po najlonu.
U toku zime, karas se hrani u toku najtoplijeg dela dana, kada su temperature najvise i kada je voda osuncana. Idealna temperatura vode je 7*C, mada je karas aktivan sve do 4*C. Interesantno je da se karasi cesto u toku zime igraju na povrsini vode. Nervozno se bacaju i po nekoliko puta u nizu. Ova igra nema veze sa hranjenjem i vrlo teko cete ovakvog karasa upecati. Ovo zimsko igranje treba razlikovati od letnjeg izranjanja, kada se karas hrani i kada polako prevaljuje telo po povrsini.