Kako je prošlo več poduže vremena od zadnjeg ribolova srce mi ne da mira...jesam lovio sam klenove i probavao kod nas na Hesovoj u sat,dva uloviti kojeg šaranca,ali naravno nije to to...
Zovem prijatelja Antu da čujem kakav je vodostaj i da li se šta lovi na Mrežnici,
vodostaj nije loš,riba se tu i tamo baca,a Ante mi šalje sliku gdje su se izbacili šarani...ma nema odgađanja,
opcija je bila ili 7. i 8.3. četvrtak i petak ili 11. i 12.3.ponedjeljak i utorak , prognoze kažu da će biti pogoršanje drugi tjedan...nema čekanja ide se u četvrtak i petak...
Vani je jako zatoplilo,mislim si bar se ne ću smrzavati...dolazim iz noćne na stolu me čeka poruka od moje Nine <3
kao i ,,maaaali,, sendviči...
novčanik se jedva vidi
)))
Pakujem stvari fiiiijuuuuu!!!!!
Kako kod nas nije bilo snijega uopce,iznanađuje me koliko ga još ima gore po brdima,a sve više prema Dugoj Resi.
Što sam bliže bio to su potoci bili sve veći i veći od topljenja tog silnog snijega...
Znao sam šta me čeka...nagli porast vodostaja...opet idem u neizvjesno...
došavši do Tušmera stanem i promatram vodu,voda je blago povišena,ali još ne nosi previše... u roku 40ak minuta vidim tri izbacivanja šarana i to dva na mjestu gdje ih je vidio i prijatelj Ante,odluka pada,na 4. u zaljev ne idem jer je voda naglo počela rast skoro 10ak cm u sat vremena i moglo bi me potopiti preko noći,odabirem 5. mislim... poziciju na spustu jer je veliko blato i strah me da bih se mogao okupati ako budem imao koju ribu na strmini...
postavljam šator u snijegu koji se luđački topi,hranim smrznutim boilama na dosta daleko samo kobrom kod jedne grane odnosno starog lopoča gdje sam vidio izbacivanje šarana i u jednoj rupi ispred mene na petnaestak metara...
U međuvremenu dolaze Kruno i Nikola. I oni su odlučili loviti bez obzira na vodostaj...nismo mi šaranaši baš čisti
)))
Brzo se primiče smiraj dana uz posjete i zezanciju kolega iz Duge Rese i okolice...
ništa se nije dešavalo,a onda kada je krenulo...uhhhhhh!!!
Signalizatori su svirali kao blesavi jer je voda jako počela nositi kojekakvu travu i nista nije pomagalo,čak niti potapanje strune jer je trava plutala u svim slojevima vode kao i po dnu...koma...
Rod pod sam u toku noći pomicao dva puta prema šatoru...
Kako je sviranje nastavilo i kod mene i kod kolega,ne da mi vrag mira izvlačim štapove iz vode i sve miješam,dva bacam ispred sebe u tu rupu,a jedan na desetak metara od mene na metar od obale, paralelno uz obalu i trsku gdje nema strujanja vode,Spudiću znaš gdje sam ti pokazao i rekao zašto ne bih tamo lovio ;) , odem pješice i bacam dvije šake zdrobljenih boila na zabačenu boilu,naravno,boila na dlaci je bila Masterbihova Premium River Ice boila,boila koja se topi kao da je od šečera,a takvog je i okusa
))) .
Konačno je sviranje prestalo...mogu konačno zaspati i malo se odmoriti,ali još nisam pravo niti zaspao kad pišti signalizator kao lud,iskačem iz tople vreče sav bunovan, psujem u sav glas i mislim si šta je sada zapelo za strunu,ali spuštajući se prema štapovima po kosini skužim da svira signalizator zabačen uza sami kraj,a tamo nema sta zapeti...
sav vesel zatežem i osjetim ribu na štapu,osmjeh mi se razvači od uha do uha...
Sačim predivnog ljuskaša specifičnog za mrežnicu.
Presretan sam šta sam uopće imao griz obzirom na uvjete.
Prebacujem sve štapove bez obzira šta su nema dugo zabačeni,a uz kraj dodajem još dvije šake zdrobljenih boili..
konačno uspijevam zaspati u miru,sat sam navinuo u 4 da prebacim štapove jer se boila jako brzo topi,dižem se i opet pomičem rod pod unatrag...zabacujem i u krpe.
Nešto poslije 6 h vrisak signalizatora...opet vreča leti,fulam šlape i močim noge,skoro pa leteči niz kosinu i balansirajući po skliskom blatu stižem do štapova i opet zatežem onaj uza sami kraj... riba je u trsci,ali naglo izlijeće van...dobro je...uspijem ga privući i opet standardna i specifična ljuska sa Mrežnice,veselju nema kraja,dvije ribe po ovakvom vodostaju...nemam riječi...
E sada mi je malo žao šta nisam dva štapa bacio uza kraj...eto ljudske pohlepe,kada sam vidio kakav je vodostaj i šta se dešava odmah bih potpisao za jedan griz,a sada mi je već žao šta nisam i drugi štap bacio uza kraj...,ali ništa... sve prebacim,ali sada dva uza kraj
)))
Odem opet u toplinu vreče i probavam zaspati...ne,ne ide izadjem i gledam vodu,plotice se bacakju,ali šaranu niti traga...
Čini mi se da je voda kao malo zastala,vadim jedan štap iz rupe i zabacujem na poziciju gdje su se jučer bacali...
odlazim u vreču,ali nije prošlo niti 15ak minuta kada signalizator počne svirati...nisam siguran da li je griz ili trava...balansirajući i bauljajući prema štapovima vidim da je ipak griz,ubrzam spust i podižem štap...riba je gore..ne mogu vjerovati..polako drilam i do mene dolazi kolega Žganjer dohvaća mi podmetač,sačim ovaj puta golaća.
odlazimo gore slikam boilu koja se topi,nevjerojatno koliko se topi izvana,ali je postojana na dlaci jer je unutrašnjost tvrda i postojana...
Žganjer me slika sa ribom,još jedna predivna riba...
Pokušavam zabaciti na isto mjesto,ali ne prođe ni deset minuta,a sve zasvira i propliva od trave...
Odustajem i bacam taj štap prema otoku na sprud,tamo se uspije sistem održati 20 ak minuta i između prebacivanja imam još jedan griz i ribu ,ali ta zavšava u starim lopočima i otkvačuje mi se...
Radim pospremu jer je nemoguće više loviti...
Odluka da ne lovim na četvorci se pokazala više nego dobra...da sam ostao u noći bih morao bježati i pakirati se...
U razgovoru s Krunom i Nikolom saznajem da su jako loše prošli jer jednostavno nisu imali šanse protiv vode...
A to se vidjelo i u povratku....voda je sve preplavila i razlila se...
Šta reći u nekakvom rezimeu...
Samo jedna mala odluka da štap bacim uza sami kraj uza trsku je preokrenuo propali ribolov u moju korist i
od nesnošljivog vodostaja od kojeg se nije dalo loviti ispao je za moj pojam predivan ribolov...ulovljene tri krasne ribe plus jedna izgubljena...
Hvala svim dečkima na posjeti...i naravno vidimo se opet kada se vodostaji malo smire...
