Masterbih Forum

Prošla godina je bila sušna i ostavila je dosta poslijedica na vode. Nije bilo kiša pa ni popunjavanja jezera i rijećnih korita. Svjedok sam bio, da su neka društva morala ubacivati vapno (kreć), jer u vodi nije bilo dovoljno kisika. Temperature su rasle vode je bilo sve manje pa i kisika.
Ovo proljeće se dešavaju nagle vremenske promjene, hladno-toplo, sunćano-kišovito. Sve ovo me natjeralo da napišem par rijeći o pH i o vodi.
Dolaze nam topliji dani i ljeto (tada obićno riba manje grize), a mogućnost vode da primi kisik opada. Što je temperatura veća, voda prima (otapa) manje kisika kao npr. temperatura od 30*C otopi 7,73g/m3; 20*C-----8.84g/m3; 10*C-----10,2g/m3; 0*C-----14,16g/m3.
Pri manjku kisika nastaje stres. Organizam manjak kisika pokušava komprimirati smanjenom potrošnjom energije u probavnom traktu. Uslijed toga dolazi do smanjenja protoka krvi u probavnom traktu što dovodi do vrenja, stvaranja plinova i na kraju do uginuća.
Kiselost - pH - zavisi najviše o količini CO2 i H2CO3. Na pH vode utjecati biološki procesi koji djeluju na koncetraciju CO2. Kako se intezitet stvaranja i razgradnje ugljičnog dioksida ciklićki mijenja tijekom dana i tijekom godine, postoji dnevna i godišnja kolebanja pH. Kiselost odnosno pH vode utjeće na procese izmjene tvari, iskorištavanje hrane, stupanj otpornosti prema bolestima....

Pa da nastavim -izvinjavam se što sam prekinuo pisat, gledao sam utakmicu.
Voda koja je namijenjena uzgoju treba imati neutralan pH 7. Dozvoljeno odstupanje pHje od 6,7 do 7,2.
Ribnjaci - ribnjaćarske vode su vode eko sustavi dubine 1-2m te temperatura vode može biti do 30*C, optimalna koncentracija kisika je 7-8ppm (mg/l), a prikladan pHje između 7-8.
Optimalna koncentracija kisika u ribnjaku je 7-9ppm (mg/l). Kod 3-3,5ppm šaran pokazuje znakove hipoksije. Ukoliko se koncetracija kisika spusti ispod 3,5ppm i to potraje duže vrijeme, nastupit će ugibanje.
Optimalna temperatura za uzgoj šarana je 25*C.

Kada su na jezeru Tribalj radili betonsku branu, morali su vodostaj smanjiti na takozvani "ekološki minimum".
Od cijelog jezera je ostala neka bara kod ispusta, a mi smo govorili kako tu nema ribe.
Naravno, uplašena riba se povukla sa vodom i nije davala znakove života.
Ribolov nije bio dozvoljen nekoliko mjeseci i tada su krenule priče koliko ribe ima u jezeru!
Neki, što su bili blizu tijekom godina su govorili kako ima 15 tona na punih 41 hektar a mi skeptici smo rekli kako u toj bari nema ni par tona.
Na kraju je riba sva preživjela, niti jedna nije isplivala na leđa, a kreč nismo bacali jer su nam došli mjeriti otopljeni kisik u vodi.
Rekla je struka kako smo kvalitetna voda jer u situaciji kada imamo takav nizak nivo vode, mi imamo dovoljan nivo kisika za očuvanje ribljeg fonda u jezeru.
Radovi su prošli, brana je sazidana i riba je živa. Svi su dobro prošli, štete nije bilo.
Tu je također odigrao Ph vrijednost vode + otopljeni kisik + vremenske prilike + ne znam šta da bi se sve to sačuvalo...
Meni je jedino čudno bilo kako su se sve ribe "umirile" kada je voda došla na nulu. Valjda su i one same mislile o preživljavanju a ne o nekim, rekli bi prehrambenim navikama.

Ništa čudno. Kad voda dođe "na nulu", riba se instiktivno povuće i umiri (manje troši kisik), jer je to velika promjena i uslovi nego su prije bili. Manje vode se lakše zagrijava, a to opet znaći smanjenje kisika. Tu je rijeć o kvalitetnoj vodi i njenom dobrom kemijskom sastavu. U ribnjaćarstvu i uzgoju ribe dosta se gleda osim kvalitete hrane i na kvalitetu vode tj. njen kemijski sastav. Kemijski elementi koji su potrebni kod uzgoja ribe u vodi su: kisik, vodik, ugljik, dušik, sumpor, fosfor, silicij, magnezij, kalij, kalcij, magnezij i željezo. Neželjeni elementi su: klor, amonijak, fenol, ...
Zagađenje vode troši kisik, pa zato treba ćuvati to što imamo i što nam je dato u nasljeđe da i mi možemo nešto ostaviti našim mlađima.