znamo da nam treba deblji, jači najlon zbog trske, lopoča i lokvanja koji nas čekaju na vodi. Dogovor pada da krećemo u petak odmah poslije posla (u pola četiri). U četvrtak su sve stvari spakirane, a u petak na poslu pakao, nikad da dođe tri sata( par puta mi se učinilo da sat ide unazad – grrrr). Konačno dolazi vrijeme da krećemoooo. Oko pet sati stižemo u Golu, dozvole za ribolov se kupuju u jednom krasnom restoranu, pa prvo odlazimo tamo, dok nam ispisuju dozvole odjednom čujem poznat glas: „ooooo pozdrav dečki“ okrećem se i vidim starog nam znanca Igor Pavičić lijepo iznenađenje. Uz srdačan razgovor Igor nam potvrđuje naša saznanja o vodi „Ješkovo“ ( prirodna voda koja se ne poribljava, jako teška za ribolov pogotovo u ovo doba godine). Poslije popijene kave krećemo na vodu. Dolazimo na poziciju, pregledavamo lokaciju i krećemo u akciju. Ja zabijam kolčiće za mjerenje „klipanje“, i krećem sa pretragom dna, a LunaTic sa markerom utvrđuje dubinu. Pretragom dna tražim čistine (rupe između raslinja) problem stvara to što se lopoči ne vide, još su pod vodom. Pronalazim mjesta a LunaTic utvrđuje dubine. Odredili smo dvije lokacije za ribolov, jedna uz samu trsku (na nekih sedamdesetak metara , a druga oko dvadesetak metara bliže na rubu podvodnog kanala kojeg je LunaTic pronašao). Slijedi klipanje štapova i zabacivanje što nam dodatno otežava jaki vjetar. Nakon što smo plasirali mamce na pozicije krećemo sa prihranom. Prihranu čini čisti partikl, zatim partikl miješan sa rezanim boilama, te same boile.
Mamci i boile su isti oni koje smo koristili tijekom ribolova na bari Budakovac iz MB asortimana. Zatim se postavlja kamp i čeka – griz. Vjetar nemilosrdno puše i odjednom mijenja smjer, na trenutke uz olujne udare.
Od ludog vjetra i velikih valova ne vidimo radi li riba. Pijemo kavu i čekamo griz. Nakon dva sata prvi bip, ali ništa dalje, ne znamo javlja li se to riba ili je to zbog ludog vjetra ... i tako sve do u noć u pola 12 bip.bip.biiiiip evo ga, na štapu se osjeti da nije velika riba. Ubrzo je usačen šaran divljak 2,800 iako mali ulijeva nam nadu, stavljamo nove mamce, za sat vremena ponovo biiip, ulovljena manja riba od prethodne i do jutra ništa . Ujutro ponovo stavljamo nove mamce i krećemo sa prihranom, ubrzo griz rola odmotava kao luda, kontra i na štapu se odmah sjeti da riba nije velika, ali kao i svaki divlji šaran vretenac veliki je borac, riba negdje oko tri kg.
Vrijeme i dalje nikakvo iskreno više ne znamo odakle puše koliko je vjetar mijenjao smjer, a temperatura varira po nekoliko stupnjeva. Do podne gubim četiri ribe, mijenjam oblik udice i dalje čekamo. Ubrzo smo utvrdili da je promjena udice bila pravi izbor jer do kraja ribolova nismo više izgubili niti jednu ribu iako smo lovili u tik uz trsku i među lopočima. Sad znamo da smo ribu privukli i ne mijenjamo ništa u taktici. Nadalje su se grizevi sporadično mijenjali, tako se nastavlja i u noći sa subotu na nedjelju. Ujutro u nedjelju ustajemo izlazimo iz šatora a ono – mraz , što nas je prilično iznenadilo iako smo osjetili da je hladno. Samo da dodam da smo u subotu negdje oko 5 sati bili u majcama sa kratkim rukavima – toliko o vremenskim uvjetima.
Konačan rezultat je: ulovljeno 13 riba, najveća do 5 kg, četiri ribe otpale.
U nedjelju oko 11 sati pakujemo se i krećemo kući. Na odlasku pristajemo na poziciji na kojoj lovi Igor, razmjenjujemo iskustva sa ribolova, pozdravljamo se uz pozdrav: „ do skorog viđenja na Triblju“. Kako kaže narodna „Što smo znali to smo odpecali“ , putem kući još jednom pretresamo sve situacije koje smo imali na ovom ribolovu te donosimo zaključak: zadovoljni smo sa ribolovom, s obzirom na težinu vode na kojoj smo lovili, godišnje doba i vremenske uvijete koji su nas pratili tokom ribolova (promjenjivi vjetar, velike oscilacije tlaka i temperature), ali ostaje jedna misao voda „Ješkovo“ ostaje nam dužna po kojeg većeg ljepotana, tako da - vrati ćemo se.
