Prošlo je podosta vremena kako mi je Boris poslao 5-6 kg Premium River Mixa,da odlovim kampanju i složim malu priču, ali zašto bi sve bilo jednostavno kada može biti komplicirano... nikako da se poslože kockice da odlovim koji dan...uvijek nešto iskrsne ili se dogodi,kao da me netko ukleo...
Mix sam podijelio na pola i napravio sam boile,jedne sa mirisom Cranberry od Nutrabaitsa,a jedne sa mirisom Squid & Octopus koi rearer od Solara,u jaja sam još dodao konopljino ulje, miješano riblje ulje kao i 2 ml Sweet Cajousera,a izvana sam ih nadipao sa Multiminom i Liquid Liverom.
Boile su ispale super i nabrijan čekam ribolov,ali kako sam već naveo to se podosta odužilo...
...na Mrežnicu sam se spremao tri puta i nikako,nikako i nikako...
Konačno mi uletava dva dana slobode bez obaveza prema bilo kome...i to 13. 12.2012. hmmmm, odmah mi je datum bio sumnjiv...ma nema veze,prije par dana su lovili kolege iz Rijeke Rio i Grga i to po onoj snježnoj mećavi,kada su oni lovili zašto ne bih i sam. Čujem se s njima i raspitujem se gdje su lovili,naravno oni mi sve objašnjavaju premda poznajem tu poziciju,ali nikada dosta informacija.
Večer prije se čujem s kolegama iz Duge Rese i raspitujem se da li se slučajno Mrežnica smrzla jer 4-5 dana temperatura po noći debelo pada ispod -10 stupnjeva,a po danu je oko 0 stupnjeva.sve je u redu,rijeka nije zamrznuta.
Spremam se na put i utrpavam sve stvari sa puno robe,aliiii i jednom stvari koju do sada ipak nikada nisam nosio...lopatu za snijeg...
...,ali to me ne brine niti najmanje,šta je malo snijega za mene ovolikog,kada su Rio i Grga ono preživjeli sta mi se može dogoditi premda je 13. u mjesecu.
Eeee pa možeeeee...rikava mi ventilator u autu i vozim se bez grijanja,šajba se magli i mrzne iznutra...koma,na semaforima stružem led iz nutra,a ljudi iz susjednih auta me gledaju u čudu,otraga vire štapovi za ribolov,a stružem led iznutra...da mi je bilo snimiti te face...
kada se auto malo zagrijao i dok se vozim ne trebam barem strugati,samo još malo spustim prozor i milina...,a vani je -14 celzijevaca.
Stižem nabrijan na Mrežnicu, sve je u snijegu i naravno stajem na poziciju br 3 , stepenice,pozicija gdje su lovili Grga i Rio, ne da mi se čistiti bilo koju drugu poziciju,ova je očišćena i ugažena...
Zabacujem,hranim,slažem šator i stvari,sve je na svom mjestu...
Lijevi štap zabacujem prema otoku i probavam loviti uza sami otok,na sprudu u produžetku otoka,malo preko spruda ,lijevo u dubljoj vodi,...
Srednji štap forsiram skroz prijeko pod obalu prema trafostanici u duboki kanal,a desni u jednu rupu u kojoj do sada nisam lovio,ali je Grga tu ulovio sve svoje ribe,pa hajde rekoh da i to probam.
Večer je bila strašno hladana i rano se povlačim u toplinu vreče dižući se tri puta u toku večeri i noći,prebacivajući i pregledavajući boile.
Da ne duljim,nema šta nisam probao...mijenjao boile,mijenjao pozicije,ali niti jednog bipa nisam uspio dobiti...
Ujutro se budim i nekako je toplo..stvarno je kako su najavljivali naglo zajužilo...,tolika promjena za mene,a kako li je tek za ribe...
Još da napomenem...nisam vidio,a bogami niti čuo jednu jedinu ribu da se bacila,u to računam i plotice,ama baš niša...mrtva voda.
U ovom ribolovu jedino društvo su mi bile patke...
Šta da radim...poludio bih najrađe,nisam se uspio poslikati sa bar jednim šaranom na snijegu,ne da bi mi to bila prva slika sa šaranom na snijegu,ali bi mi bilo drago da sam ga ulovio baš u inat svim pehovima koji su me proganjali zadnje vrijeme...,ali ne...
Naravno tvrdo odučujem da se vračam prvom prilikom...
Na sreću nisam dugo čekao na tu priliku i ukazuje mi se opet dva dana slobode,aliiii...opet nešto znakovito idem na 21.12. ...dan kada bi trebao biti smak svijeta..ne vjerujem u te gluposti i ako baš bude umrijeti ću na vodi,nitko sretniji...
Na putu prema Dugoj Resi se vozim uz Radonju...ona razlivena i nosi sto na sat...,uz Koranu i ona samo šta se ne razlije...juri dvjesto na sat...opako...u glavi panika...
Dolazim do vode i vidim da je Mrežnica veća,ali nije prevelika,a ni premutna,voda je snježna,ona šta se topi od snijega,hladna...
Gdje da sada stanem,lud sam, hajde probati ću kod vrbe,imam više opcija,prvi kanal,veliki kanal prijeko i za svaki slučaj sprudove i stare lopoće...
Od mamaca opet koristim iste mamce od Masterbiha i uopće ne sumnjam u njih...
Slažem prihranu od svakakvih boila,peleta i partikla...
Problemi su već počeli kada sam zabacio u kanal uza suprotnu obalu, voda je prejaka i jako napinje strunu,nemoguće je tamo loviti,ako podignem štapove u vis,zapinje trava i opet ne valja...,ništa,dva štapa u kanal na sredini na 65 metara,a jednoga bliže obali na stare lopoče,odnosno izmedju njih...raketiram,kobram i mir...
U noći se temperatura spušta i propada susnježica,ali nije strašno...strašnije je to šta opet nemam griza...
U 00,35 h budi me signalizator,vrištiiiii,nema stajanja,letim van i zatežem,osjetim ribu koja pumpa,ali preko ruba kanala na kojem je korjenje lopoča i trave,osjetim kako struže i zapinje,horor...dovlačim je do tog mjesta gdje je zapelo i sve je stalo,ne osjetim više niti ribu niti bilo šta...stavljam štap u senzor i probam čekati,ništa se ne dešava,mir...ništa,vadim odnosno probavam izvaditi sistem,ali ne ide...moram kidati,lud sam,sve ponovo slažem i prezabacujem,stavljam na sve štapove boile sa mirisom brusnice na koju sam imao griz...nakobram boile na jedno i drugo hranilište.
Sjedim vani,pušim i čujem tu i tamo pokoju ploticu kako se baci...nemam živaca za spavanje...
Ništa se ne događa,postaje mi hladno i odlazim u toplu vreću misleći kako ću do jutra upisati bar još koji giz,ali na moju žalost do jutra se ništa ne dogadja.
Ujutro se dižem i promatram situaciju,čini mi se da je voda malo pala i da je usporila,ali još ne poduzimam ništa samo opet prihranim pozicije i prezabacim sve štapove.
Oko 9 h je,dosadno mi je, preslagujem stvari i nailazim na boile od Cremy Nut mixa na koje su lovili Grga i Rio,odlučujem i djelujem,vadim najbliži štap,onaj između lopoča, stavljam tu jednu boilu na dlaku i fijuknem sistem u kanal pod drugom obalom...je,voda je ipak mirnija i sada mogu loviti tamo...
dolaze me obići domaći dečki,pričamo,zvoni mi mobitel pričamo i odjednom kolega viće ,,imaš griz!,, gledam štapove sve je mirno,a ni bip se nije čuo...kaže mi on sorry šta sam te prekinuo,ali mi se čini da se štap povio,onaj u drugom kanalu,odjednom štap se povija struna napinje,a on opet viće,a ja blejim,nije mi ništa jasno,odjednom rola prozuji,ali niti glasa od senzora,kako bi i bilo kada sam strunu ostavio vani pored njega dok sam riktao strunu i henger...
Počinjem dril i molim boga da sve prođe u redu,tako je i bilo na svu sreću...
sačim predivnog ljuskaša specifičnog za mrežnicu,tamnih boja i prekrasnih peraja
Sretan sam kao malo dijete,kao da nisam nikada ulovio ribu na Mrežnici,strašno...
Puštam ribu i uživam u njezinom odlasku...
Dan polako prolazi,prezabacujem,probavam svašta,ali više niti griza,oooosimmm...jedne stare cipele...
ma nema veze,vratiti ću se opet...valjda će se to prokletstvo više maknuti od mene...
Pozdrav i bistro do idućeg puta...,vrlo skoro...
