Ujedno to je bio i moj prvi izlazak i fiderisanje na jednom jezeru u Austriji, tj. sama granica Njemacke i Austrije.
- Snijeg se jos nije bio potpuno otopio na okolnim brdima, ali zelja da se ode malo zabaciti, nadvladala je sve.
Nisam imao potrebe raniti jer su jutra bila izuzetno hladna pa sam se dobro naspavao i zaputio ka jezeru, a tamo sam bio oko 11h i spreman za akciju.
Svjestan da nece biti ulova i grizeva kao u sezoni, sam sebi sam rekao sta bude, bit ce, vazno je da sam na vodi i da smocim najlon.
Ponio sam samo par osnovnih stvari kako bih mogao lako promijeniti lokaciju ukoliko mi se ne javi riba ili iz nekog mog hira pocnem mijenjati lokacije.
Docek je bio velicanstven, moj labud koji je tu svake godine doletio je odmah, a upoznat cete ga bolje u mojim narednim reportazama sa ove lokacije.
Docekao me i pozdravio kako dolikuje..
Morao sam da ga dirnem malo..
Naravno, dao sam mu i koji komadic hljeba da prizalogaji..
Odlucio sam se da probam loviti na jednom mjestu blize kampu (Turisti i kamperi su ljeti nemoguci) gdje ima raznih nepravilnosti na dnu sa ulazom u zaljev gdje se riba mrijesti kad za to dodje vrijeme.
Glavni spot je na dubini nekih 5 metara, a ja cu probati da privucem ribu na sprud od 2-3 metra kad ugrije zubato sunce i probam je nagovoriti da se hrani.
Spremio sam na brzaka malo Masterbih Feeder hrane.
Bacio sam precizno par hranilica na spot i stvorio oblak, a nakon toga zabacio sistem sa mamcem.
Koristio sam bijeli hljeb - kruh, a ponio sam i malu kutijicu crvica koje sam prethodnog dana kupio u ribolovackoj trgovini.
Nakon par trenutaka je pala i prva riba, bio sam presrecan!
Nisam htio da je mrcvarim sa slikanjem, vec sam je odmah pustio za srecu..
Odjednom se labud poceo cudno ponasati i stalno me zadirkivati..
Izvodio je razne vratolomije, poceo bivati nervozan i ispustati cudne zvukove..
A onda kao da mi je tajno rekao:
- Slusaj druze, nemoj da nasjedas na te riblje smicalice.
Premjesti se, one samo zele da te zavaraju, znas i sam da crvenooka nije dobar znak na toj dubini i tom sprudu.
- Poslusao sam ga bez razmisljanja i promijenio poziciju!
Smjestio sam se na platformu sa koje mogu detaljno precesljati sve strane, a pogotovo mi je bila zanimljiva desna na kojoj je nesto veca dubina, vrijedi probati.
Crveneooke su grizle kao lude, iz zezancije sam postavio predvez sa dve udice kako bi dao sansu jos nekim, mozda vecim primjercima, ali uzimale su samo sitnije i sitnije.
Labud je opet stigao da me klone ruznih misli eventualne promjene lokacije..
- Druze to je pravo mjesto, i ne pomisljaj da ides, tu ostani...
Ok, necu se vise premijestati.
A onda su pocele gristi i deverike
Za par sati ribolova sam ulovio (za ovo doba) lijep broj solidnih deverika, a sta sam tek sice pustio..
Kad sam poceo loviti jednu za drugom, tad sam se sjetio da bi trebao upotrijebiti cuvaricu da ih kasnije mogu slikati.
Vrijeme je brzo proslo, dan je jos uvijek kratak.
Kapljice na mati su pocele lediti i to je bio znak da se pakujem kuci.
Sve ribe sam naravno, sta? Pustiooo..
Bistro.
